Ljekovite ili funkcionalne gljive sadrže širok spektar spojeva koji pokazuju veliki potencijal za potporu ljudskom zdravlju u mnogim područjima.
Medicinske gljive dokazano potiču imunološki sustav, smanjuju stres i anksioznost, povećavaju energiju i smanjuju umor, pojačavaju kognitivne funkcije mozga, pamćenje i fokus, poboljšavaju probavu i zdravlje crijeva, vraćaju hormonsku neravnotežu, njeguju i štite zdravlje kože i još mnogo toga.
Zdravi sastojci gljiva uključuju polisaharide, triterpenoide, sterole, prebiotike, antioksidativne enzime (laktazu, katalazu, superoksid dismutazu (SOD)), aminokiseline, polifenole, proteine, peptide, flavonoide i probavne enzime (proteaze, lipaze).
No, najviše znanstveno proučavani spojevi koji promoviraju zdravlje u gljivama je specifična vrsta polisaharida koja se naziva beta-glukani (β-glukan), točnije beta-D-glukani.
Beta-D-glukani pripadaju skupini fiziološki aktivnih spojeva koji se nazivaju modifikatori biološkog odgovora. Oni se prirodno javljaju i predstavljaju visoko konzervirane strukturne komponente staničnih stijenki ne samo gljivica već i kvasca i morskih algi.
S gotovo 150 godina kombiniranih istraživanja, β-glukani iz drugih izvora poput kvasca i žitarica dobro su sažeti u literaturi, no nedavno su β-glukani gljiva došli u novo uzbudljivo svjetlo istraživanja.
β-glukani gljiva pružaju jedinstvenu priliku za otkriće novih terapijskih sredstava i privukli su veliku pažnju zbog mnogih zdravstvenih blagodati kao što su imunomodulatorne, antikancerogene, kardioprotektivne, hepatoprotektivne, antioksidativne i antimikrobne aktivnosti.
Gljive su trenutno jako popularne u industriji zdravlja i wellnessa, a njihov brzi uspon uvelike je posljedica zdravstvenih blagodati koje znanost počinje otkrivati o pozitivnim učincima beta-glukana na tijelo. Danas u većini trgovina zdrave hrane i supermarketa možete doslovno pokupiti niz koncentriranih proizvoda od ekstrakta gljiva – praha ili tableta.
Ali budite oprezni! U industiji gljiva postoje i neke tajne:
Iako su β-glukani zasigurno najvrjedniji i naširoko proučavani spojevi u ljekovitim gljivama, mnoge će se tvrtke pohvaliti i iznositi tvrdnje o visokom broju polisaharida na svojim etiketama, pakiranju i marketingu.
No je li ova mjerna vrijednost (ukupan sadržaj polisaharida) doista mjerenje kvalitetnog proizvoda od gljiva?
U ovoj priči ima još nečega, pa neka vas još uvijek ne zavaraju visoki brojevi polisaharida. Visoki broj polisaharida nije uvijek odraz ukupnog sadržaja β-glukana, onih spojeva koji su najkorisniji za naše zdravlje. Važno je razumjeti razlike u polisaharidima.
Što su polisaharidi?
Kao što smo spomenuli, polisaharidi postoje u različitim izvorima, uključujući gljive, žitarice, kvasac, bakterije i morske alge. Raščlanimo njihove komponente:
Saharidi su poznatiji kao ugljikohidrati. Najjednostavniji oblici ugljikohidrata su monosaharidi. Primjeri monosaharida uključuju glukozu (dekstrozu), fruktozu (levulozu) i galaktozu. Monosaharidi su gradivni blokovi disaharida (poput saharoze i laktoze) i polisaharida (poput celuloze, hitina i škroba).
Složeniji oblici ugljikohidrata su polisaharidi.
Polisaharidi su dugolančane (polimerne) ugljikohidratne strukture, formirane od molekularnih jedinica koje se ponavljaju – bilo mono-saharidi (glukoza, fruktoza, galaktoza) ili di-saharidi (saharoza, laktoza) spojeni glikozidnim vezama.
Celuloza je najrasprostranjeniji polisaharid u prirodi. Od toga su stvorene biljne stanične stijenke. Drugi po zastupljenosti je hitin, primarna komponenta staničnih stijenki gljivica i nekih bakterija, kao i egzoskeleti insekata, paučnjaka (pauka) i rakova (jastoga itd.).
Hitin je neprobavljiv za ljude, ali u sebi sadrži i važne spojeve beta-glukana koje želimo konzumirati. Ekstrakcija vruće vode jedina je dokazana metoda razgradnje, ili bolje rečeno, “topljenja” hitinskih staničnih stijenki, aktivirajući tako beta-glukane i održavajući ih strukturno netaknutima.
Zbog toga su gljive tradicionalno uvijek kuhali travari, liječnici i istraživači, a većina dodataka gljivama na tržištu je ili ekstrahirana vrućom vodom ili vrućom vodom / alkoholom.
Gljive sadrže različite količine polisaharida, ovisno o vrsti gljiva i je li primjerak divlji ili kako se uzgaja. Na primjer, Reishi (Ganoderma lucidum) sadrži veće količine polisaharida (približno između 20-40%, ovisno o načinu ekstrakcije).
Beta-glukani: Najbolje od polisaharida
Beta-glukani su vrsta vlakana koja pripadaju skupini polisaharida. U gljivama ih uglavnom nalazimo u plodištima, u kojima igraju građevnu ulogu – čine stanične stijenke. Pojam beta-glukan odnosi se na specifičnu konfiguraciju šećera u polisaharidnom lancu. Beta glukani karakteristični za gljive i kvasce imaju konfiguracije tipa (1-3), (1-6) beta-D-glukana i veću molekulsku masu i pokazuju najjaču biološku aktivnost.
Smatra se da veća složenost strukture i grananja beta-glukana uvjetuje i njegovu veću potencijalnu sposobnost djelovanja.
Gljivični beta-glukani nazivaju se modifikatorima biološkog odgovora – poboljšaju funkcioniranje imunološkog sustava aktiviranjem površinskih receptora njegovih osnovnih stanica, poput makrofaga, leukocita i NK stanica. Djeluju kao prebiotici koji podržavaju crijevnu mikrofloru, kao antioksidanti, pokazuju antikancerogeno djelovanje, inhibiraju procese starenja i imaju protuupalna svojstva. Beta-glukani su predmet najširih istraživanja o blagotvornom djelovanju gljiva na ljudsko tijelo.
Suprotno tome, valja napomenuti da proizvodi poput zobenih pahuljica i žitarica također sadrže beta-glukan ali različite konfiguracije. To je (1-4) beta-glukan, koji ne pokazuje aktivnost sličnu prethodno spomenutim 1,3, 1,6 glukana. To je vrlo važno jer se većina istraživanja o funkcionalnim gljivama usredotočuje na (1,3), (1,6) beta-D-glukane.
Problem standardizacije polisaharida: Alfa-glukani – suvišna punila u proizvodima od gljiva
Svaki je beta-glukan polisaharid, ali nisu svi polisaharidi beta-glukan. Tu se stvari kompliciraju. Beta-glukan nije jedini polisaharid koji se nalazi u proizvodima od gljiva – u njima možemo pronaći i alfa-glukane, poput škroba, dekstrana ili glikogena.
Odakle škrob, odnosno biljni ugljikohidrati u proizvodima od gljiva? Nalazimo ih uglavnom u slučaju pripravaka na bazi micelija, biomase gljiva – mješavine micelija i plodišta te u slučaju punila dodanih proizvodima od gljiva.
Kako se to događa? Tijekom procesa rasta gljivično tijelo koristi škrobni medij poput riže, kukuruza ili žitarica (koji su škrobni alfa-glukani) kao izvor hrane za micelij u razvoju. Nakon što je micelij u potpunosti kolonizirao škrobni medij on počinje stvarati plodišta. Plodna tijela sama sadrže količine škroba u tragovima ali u prosjeku je to manje od 3% njihove suhe mase.
Iako micelij sadrži čitav niz aktivnih spojeva, problem je to što nije moguće odvojiti micelij od medija na kojem je izrastao.
Proizvodi na bazi micelija melju se u prah čime se dobiva smjesa zrna i micelija. Kao rezultat konačni proizvod sadrži mješavinu suvišnog škroba punila, čiji volumen može doseći i 50% ukupnog proizvoda, i relativno malu količinu micelija.
Na što obratiti pažnju?
Kao što smo ranije spomenuli, škrob je vrsta polisaharida. Pri ispitivanju sadržaja polisaharida bez uzimanja u obzir sadržaja beta-glukana, unatoč visokim rezultatima na razini od 40/50%, oni mogu biti gotovo u potpunosti škrobni alfa-glukani, koji ne pokazuju biološku aktivnost koja se pripisuje gljivama. Stoga, da biste bili sigurni u čistoću i učinkovitost dodataka gljivama, trebali biste odabrati pripravke dobivene samo iz plodišta gljiva i provjeriti sadržaj beta-glukana, a ne samo svih polisaharida.
Polisaharidi u gljivama – beta-glukani
Polisaharidi-punila – alfa-glukani
Deklaracija razine polisaharida bez specificiranja sadržaja beta-glukana ne dokazuje kvalitetu ekstrakta, a u nekim slučajevima može čak ukazivati i na njegovu lošu kvalitetu.
Ispitivanje našeg Lions Mane-a
Vodeći računa o kvaliteti SolveLabs proizvoda, ekipa je testirala svoj vodeći proizvod Lion’s Mane Mushroom Extract 10: 1 na sadržaj beta-D-glukana, čija je koncentracija dosegla 45%. Ovo je vrlo visoka ocjena. Trenutni standard beta-glukana u dodacima gljivama je> 25%.
Izjava o odricanju odgovornosti – Svaka serija se ovisno o uvjetima ploda gljiva može razlikovati u pogledu sadržaja beta-glukana, a trenutno dostupne metode mjerenja ne osiguravaju 100% ponovljivost.
Izvor: Teelixir, SolveLabs




